Lik starca Santiaga je oličje dobrote, snage, želje i volje. Kroz cijeli roman on ne prestaje sa svojom upornošću. Njegov je cilj dokazati se samome sebi, na prvome mjestu. Dokazivanje samom sebi vrlo je zahtjevan i opširan proces – ne samo starcu Santiagu, već svima nama koji to imamo u naumu. Uz sve napore, uspone popraćene naglim padovima, čovjek ne može i ne smije posustati, baš kao Santiago. Tijekom cijelog svog života stekao je toliko mudrosti i iskustva da si jednostavno nije mogao dozvoliti poraz pred sam kraj. U svemu tome uza sebe je imao dječaka Manolina, koji je za njega bio poput duge nakon kiše, svijetla i vedra točka njegova života. Starčev život je – more. Valovi, oluje, ribe… Upravo je jedna riba, sabljarka, starcu uspjela dokazati da on ne gubi. Da je još uvijek dovoljno snažan i moćan. U njoj je vidio prijateljicu, sestru, smatrao ju je protivnikom kojeg treba cijeniti, jer samo tako može ostvariti svoje ciljeve i pobjede. Ona mu je ravnopravna. I tako, vraćajući se natrag kući, na svom čamcu, ribu nije mogao ni gledati jer su je morski psi uništili. Ostala joj je samo glava i rep, te hrpa kostiju. Morski psi u romanu predstavljaju neprijatelje, ljude zle kobi u stvarnome životu. A evo, starac je i njih uspio svladati. Ružna riba dovedena u luku izazvala je razočaranje i podrugivanje od strane ostalih ribara, ali starca to nije spriječilo u njegovoj unutarnjoj sreći i unutarnjem miru. Sada je znao da nije izgubio, dokazao si je da još uvijek hoće i može, što je bilo najbitnije, što je glavna i jedina bit cijeloga romana. Čovjek je moralni i etički pobjednik. Gubi jedino materijalno, gubi prijatelje, proživljava zlo i nesreće, ali nikada, ma baš nikada neće etički potonuti.

            Osvrćući se na cjelokupno djelo zaključujem da bi ribar Santiago mogao biti svatko od nas. Svatko od nas ima svoje more, svoj čamac, svoje ribe i morske pse koji nam pokazuju našu moć. Svi smo mi moralni pobjednici.

Maja Marija Fašnik, 8. r