preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Kalendar
« Prosinac 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Tražilica


Edmodo

Brojač posjeta
Ispis statistike od 22. 6. 2010.

Ukupno: 1013161
Danas: 166

I ovo će proći

Dragi roditelji,

vjerujem da, baš kao i ja, još uvijek osjećate nemir, brigu neizvjesnost. Prvo stanje šoka polako prolazi, ali neka napetost ostaje, baš kao i ova povremena podrhtavanja tla. Mnogo pitanja se javljaju u glavi, a ovih dna počinju uglavnom riječima: „Što ako…“. I riječi utjehe staju u ovakvim trenutcima, u ništa više nismo sigurni. 

No, postoji jedno sigurno, a to je – I ovo će proći. Ne preostaje nam ništa nego živjeti u trenutku, biti zahvalni na svemu što imamo trenutno (pokazalo se da uvijek može gore)… Ovdje i sada ostaje jedino bitno.

I ovo će proći. I kada prođe želim nam svima da ne zaboravimo živjeti u trenutku, da ne zaboravimo biti zahvalni, solidarni, hrabri, dosljedni...

Donosim vam jednu lijepu duhovnu priču.

Možda ste je negdje već i pročitali…

Ostatak pročitajte pod opširnije.


U kineskoj provinciji živio siromašni Kinez koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kojega je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati i pomalo ga uveo u kaligrafiju.

Neposredno prije nego je izdahnuo, otac je izvadio dvije kutijice: jednu crnu, a drugu bijelu i rekao sinu:
“Na žalost, nemam ti što ostaviti osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.”

Mladić je dostojno ispratio oca, a onda spakirao svoju zdjelicu, štapiće, pamučnu košulju i one dvije kutijice i krenuo u svijet. Radio je najteže poslove, izrabljivali su ga, spavao je pod vedrim nebom. Postao je umoran, nesretan i očajan. Stekao je samo duboke bore na licu i žuljeve na rukama, i zdjelu riže dnevno.

Onda su došle poplave. Rijeka Jangce se izlila, poplavila polja i oranice, nastala je glad i za mladića više nigdje nije bilo posla. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi.

Jedne noći netko mu je ukrao zdjelu za rižu, pamučnu košulju i dva juana koja je imao. Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba, i dok ih je spuštao niz tijelo, napipao maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa – dvije očeve kutijice.

Otvorio je bijelu.

U njoj je bio papirić i na njemu očevom rukom napisano:

“Ovo će proći!”

Shvatio je poruku. Nije digao ruku na sebe nego se zaputio k obližnjem gradu na čijem je ulazu stajala kolona seljaka. Nisu mogli ući jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima. Mladić je prišao, pročitao im glasno, i prošli su. Prošao je i on. Nekoliko je dana proveo po gradskim trgovima, a onda ga je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna čitati i pisati.

Dobio je posao kod plemenskog starješine. Radio je teško, ali čista srca. Ubrzo su počeli dolaziti seljaci kojima je trebalo nešto napisati, pročitati ili protumačiti. Svima je izlazio u susret. Gradski starješina bio je strog, ali pravedan čovjek i znao je uzvratiti svom pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo brzo mu je ustupio i dio svoje kuće.

Sve se promijenilo. U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, a star i onemoćao starješina povjerio je svom mladom pisaru svoje poslove i svoju kćer za ženu.

Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su imali mnogo djece i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mnoge je predvečeri provodio ispijajući čaj u rashlađenim prostorijama svoga doma, razgovarajući sa svojom voljenom, podučavajući sinove kaligrafiji, čitajući Konfucija. Bio je sretan.

Jednog predvečerja, razmišljao je o svom životu. Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da svojedobno umre, sjetio se oca. Sjetio se i one druge kutije koju mu je otac dao…

Otvorio je crnu kutijicu.

U njoj je bio smotan papirić. Razmotao ga je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano:

“I ovo će proći.”

Nepoznati autor



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Marija Mikulić   datum: 25. 3. 2020.

2020./2021.

Virtualne učionice

https://pixabay.com/images/id-4091231/

klikni na sliku



Logo škole



Jelovnik

Školski liječnik


Školska liječnica:

dr. Ljiljana Josipović.

Ordinacija se nalazi na adresi Aleja Lipa 1H, tel: 01/2917-711.

Radno vrijeme:

  • parni datumi - prijepodne,
  • neparni datumi - poslijepodne. 

Arhiva dokumenata




preskoči na navigaciju